Items

Advanced search

DK_1961_09_30

DALMATINSKI kurioziteti U Drnišu, u ulici Braće Jerkovića postoji čitava menažerija imena, kojima se nazivaju stanovnici ovog grad- skog predjela. Njihova prezimena odnosno nadimci glase: Cuk, Buva, Mačak, Mišić, Golub itd Na kninskoj tvrđavi raste dud s plodovima različite boje. Svake godine kad dud sazori, na dijelu grana nalaze se plodovi crvene boje a na ostalima bijele. U nekim zaseocima u blizini Zadvarja, zadržao se još i danas prastari običaj, da mrtvaca polože na ljestve i tako ga nose na groblje, Lulu staru sto godina posjeduje Vaso Kolar, zemljoradnik iz sela Kadine Glavice. Još 1861. godine Vasin otac, pok. Petra kupio je ovu lulu na sajmu u Tepljuhu a Vaso je brižljivo čuva kao uspomenu na svog oca.
DK_1960_11_05

DALMATINSKI KURIOZITETI U Kninu i okolici mnogo je kuća sagrađeno od posebne vrsti mekanog kamena zvanog sedra kojega majstori umjesto čekićem klešu sjekirom. Nije ništa neobično što se jegulje sakupljaju uz obalu pored tvornice sardina u Postirama jer u mulju i otpacima one pronalaze obilje hrane za sebe. Međutim mnogo je interesantnije što je mačka Jure Matulića, čuvara tvornice, počela da skače u more i da roneći hvata jegulje, koje ponajčešće donosi gospodaru. Tako dok bude jegulja dobro je i Juri i mački. Otkad je kraj Splita, ispod predjela zvanog Brda, probijen dugački željeznički tunel, stanovnici naselja Brda, koje se nalazi nad samim tunelom, više i ne pitaju koliko je sati. Naime, dok vlak prolazi tunelom, u kućama se osjeća trešnja, a kako svi vlakovi prolaze u određeno vrijeme, oni točno znaju koliko je sati. Uslijed velikog juga koje je puhalo prošlih dana, razina mora znatno se podigla. Tako je jedne noći nadošlo more poplavilo i igralište NK »Slaven« iz Trogira. Kada se ujutro more s igrališta povuklo, u blizini centra naišao je B. Vudrić na nekoliko muzgavaca koji su tvoj »izlet« na kopno skupo platili svršivši u Vudrićev lonac. Uz samu cestu što iz mjesta Grablja na Hvaru vodi za Stari Grad nalazi se vapnenica (krečana) koju su mještani sagradili pred sam početak prvog svjetskog rata. Istoga dana kada su graditelji odlučili da je zapale »zapalio« se rat, i vapnenica je ostala čitava i neupaljena. Tako stoji sve do danas i kao spomenik podsjeća prolaznike na rat, na minula stradanja i patnje. Pred nekoliko dana zalutao je dupin težak 250 kilograma i dugačak 2,30 metara u poznatu uvalu Jadrtovac kraj Šibenika. Upravo u to vrijeme Stanko Bumbak, Ivan Vučković, Jozo Mučić i Nikola Morović lovili sa po plićaku divlje patke - liske. Ugledavši dupina, uzeli su lađu i zaveslall k njemu, uspjevši da ga potjeraju prema plićaku gdje su ga dotukli hicima iz puške. Tako su namjesto letećih pataka ulovili plivajućeg »patka« teškog nekoliko kvintala.
DK_1960_10_22

DALMATINSKI KURIOZITETI Šetajući Visom u predjelu Lučica, prolaznici načas zastanu promatrajući veliku topovsku granatu što je ugrađena u brid stambene zgrade. U poznatoj bici pod Visom, ova je granata ispaljena s jednog ratnog broda, udarila u brid stambene zgrade, tu se ukopala i ostala do danas. Na slici vidimo automobil Nikše Matasa, najstariji taksi, koji je u Dubrovnik stigao još 1926. god. Iako u Dubrovniku ima veći broj modernih taksi-automobila, stranci najviše vole unajmiti stari »Fiat« uživljavajući se, dok se voze, u ona vremena, kada su ta ista ili slična kola posjedovale samo rijetke ličnosti. Dok se nalazio na godišnjem dopusta na Visu, Nikola Pećarević, sada službenik u Beogradu, ulovio je na udicu ugora teškog 19 kilograma i velikog preko dva metra. Na Sinobadovoj glavici u Kninu, gdje su i danas nastanjene mnoge obitelji Sinobad, u vlasništvu Đure Sinobada nalazi se mač njegovog pretka, čuvenog serdara i kavalijera Jovana Sinobada koji je 1687. godine poginuo na Tičevu kod Grahova u borbi s Turcima. Sačuvana je predaja, prema kojoj je serdar Sinobad poginuo zbog izdaje nekog Vukičevića. U odlučnoj bici rekao mu je da je njegov konj umoran i da uzme odmornijeg. Međutim tom »odmornijem« konju bile su naopako pribijene potkove, pa sa Turci lako stigli jahača i ubili ga. U Trogiru je pred kratko vrijme zbog rekonstrukcije ceste posječen veliki brijest, koji je posađen u vrijeme francuske vladavine u Dalmaciji. Ova grupa malih kopača nije snimljena na našoj obali, na moru već na prvom umjetnom jezeru u dalmatinskom kršu. To je jezero Peruča kraj Vrlike, koje još nije zabilježeno ni na jednoj geografskoj karti. Kao što se i vidi, djeca se zadovoljno osjećaju u čamcu, koji je prvi put zaplivao vodom jezera. Samo dok ne nauče plivati "voze" se u njemu jedino dok se nalaze na kopnu.
DK_1960_09_10

DALMATINSKI KURIOZITETI Nedavno je u Vrgorcu kovač Ante Radić zvan Gašo običnim lemilom ("šaldaturom") pogodio ravno u glavu jednu od tri lisice koje su pokušale upasti u kokošinjak. Lisica je na mjestu ubijena, pa sada sumještani vode agitaciju, da Gašo postane počasni član lovačkog društva. Antica Zenčić, 80-godišnja starica iz Poljica na Hvaru, još pred 30 godina ostala je bez zubi, a ipak za sve vrijeme jede od kruha samo koru. Ako joj netko ponudi meku sredinu, ona to smatra uvredom, iako u poodmaklim godinama redovito odlazi u polje i nosi »bremena« grmlja i obavlja razne druge poslove. Božo Šimera, zemljoradnik iz Kaštel Lukšića, uzgojio je na svom zemljištu crveni luk (kapulu) tešku jedan kilogram i 30 dekagrama. Za kašelanski kraj prava rijetkost. Prilikom kopanja temelja za upravno-stambenu sgradu rudnika sadre u Kninu pronađeni su raštrkani grobovi neutvrđene starosti i među kostima lubanje sa zabijenim čavlima. Na taj način nepoznati osvajači i ondašnji gospodari Knina, vjerojatno Turci, kažnjavali su zarobljene protivnike. Dječaku Ivi Buliću iz Tugara uvukla se u krletku obješenu o prozor zmija i progutala šest mladih ptičica, a zatim se savila u klupko. Na plač dječaka skočili su stariji i dotukli zmiju.
DK_1960_07_30

DALMATINSKI KURIOZITETI U Stankovcima i okolnim selima u kotaru Šibenik djevojke na glavi nose šarene marame, za razliku od udanih žena, koje nose bijele izvezene narodnim vezom. Planina Mosor kod Splita, duga oko 25 kilometara, ima najviše naimenovanih vrhova u Dalmaciji — ravno 15: Debelo Brdo, Plisivac, Kunjevod, Mali i Veliki Ljubijan, Javorska, Šipačka, Ljubirna, Veliki Kabal (najviši vrh — 1.340 m), Jabukovac, Botajna, Kozik, Lišnica, Giromettina vidilica i Istarska glavica. Na putu iz Trogira do kupališta Saldun, ugrađena je uz kućicu kamena klupa, na kojoj piše: »Putniče, odmori se!« Mate Jabučić iz sela Bakovića kraj Perkovića pripitomio je orla koji kljunom udara o prozor uvijek kada netko uđe u dvorište i time izvještava gospodara da je dobio gosta. Morski galebovi kod Knina nisu nikakva rijetkost. Te »gurmanske« ptice, koje se inače ne udaljavaju od mora, zalijeću se u potrazi za slatkovodnom ribom dolinom rijeke Krke do slapova Krkića kod Knina i potom se vraćaju punih želudaca k moru. Ove »kontinentalne« letove poduzimaju osobito stariji galebovi. Pred kratko vrijeme umro je u zaseoku Filipovići u Sitnu Gornjem 85-godišnji Lovre Pejović. Pretražujući njegove stvari, sin mu je u jednoj staroj knjizi nažao 30.000 austrijskih forinti, sve u hiljadarkama. U ono vrijeme imetak, danas običan papir.
DK_1960_06_04

DALMATINSKI KURIOZITETI Joko Trlin iz sela Ravča u općini Vrgrorac ima 9 kćeri: Ivu, Danicu, Tonku, Nedu, Daru, Ružu, Milenu, Vinku i Maricu. Najstarija Iva rođenna je 1927., a najmlađa Marica 1947., kojoj je preko izaslanika admirala J. Černija kumovao drug Tito. Ovogodišnje poklade u Trpnju vrlo svečano su proslavljene. U maškarama je sudjelovala i 94-godišnja starica Jela Lesandrova, obučena u frak s polucilindrom na glavi. Za njeno 80-godišnje aktivno učešće u organiziranju trpanjskog karnevala, priređivački odbor je staru Jelu nagradio prigodnim darovima. Na seoskom groblju u selu Pađenima u blizini Knina nalazi se vjerojatno najkraći epitaf u Dalmaciji. Dao ga je uklesati Mile Ilić svojoj umrloj ženi, a glasi: »Učini Mile«. Najduži kameni noževi iz kamenog doba pronađeni su na Badiji na otoku Korčuli. Novopronađeni kameni noževi duži su za dva metra od sličnih noževa pronađenih dosada u Dalmaciji. Na slici: novo otkriveni kameni noževi uspoređeni sa dosada malim kamenim noževima. Mačka Božidara Selaka iz Splita Tomića Stine 2 sama otvara slavinu i pije vodu. Vrlo interesantna zbirka deformiranog dalmatinskog raslinja (stari panjevi, korijenje stabala, previjeno granje) u obliku lisice, mačke, ptice, psa, zeca itd. nalazi se u dvorištu franjevačkog samostana u Hvaru. Međutim, i u drugim krajevima Dalmacije nađu se takvi dijelovi, kao što je ovaj na slici, koji liči na nekakvog izumrlog gmaza (nađen je u šumi u okolici Knina).
DK_1959_06_06

DALMATINSKI KURIOZITETI Mišje gnijezdo našao je u svom radio aparatu Andrija Mimica iz sela Mimice kraj Omiša. Dvije kvočke žestoko se bore za jedno pile u dvorištu Nikole Čujića u Crnogorcima kod Imotskog. Kad je pile ugroženo, obje ga zajednički brane. 109 godina navršila je Jeka Galić iz Knina. Ona još uvijek dobro vidi i zdrava je. Na rubu igrališta "Sjevera" u Splitu raste neobičan bagrem. Njegovo se deblo rašlja u četiri grane koje se ponovo spajaju u jednu. Neobične gusle izradio je Petar Alerić iz Runovića kraj Imotskog. One su ukrašene raznim likovima, pa čak i likom druga Tita. Osim toga u gusle je ugrađen i mali sat. Gusle je Petar nudio na prodaju za 35.000 dinara. Kuću oko kuće gradi Tomislav Porobić iz Prološca. Staru kuću Tomislav namjerava srušiti tek kad novu dovrši do krova. Kuzma Burić iz Dračevice na Braču obično odlazi biciklom na rad u polje, a kako sobom vodi kozu, veže je za bicikl i koza za njim trči. U skladištu prodaje tvornice "Jugovinil" radnici goje dva češljugara koji se slobodno kreću ne samo po skladištu, već i napolje, a kad ogladne ulaze svaki u svoju krletku.
DK_1959_02_28

DALMATINSKI KURIOZITETI U Kninu i danas postoji kuća, u kojoj je Dositej Obradović proveo tri godine kao učitelj. Za uspomenu dao je na njoj postaviti ploču, na kojoj piše: »Tri godine provedem s onim božjim ljudima, tri mile godine — Dositej Obradović 1761.—1763.« Marin Kalajzić iz mjesta Rogača na otoku Šolti posjeduje dva čamca na vesla. Jedan od njih nosi ime "Kakoćemo", a drugi "Lakoćemo". U Splitu, u Hektorovićevoj ulici pred kućom broj 7. nalazi se čempres, čiji je vrh pred šest godina počeo rasti prema zemlji. Za to vrijeme vrh je narastao preko pet metara. Ana Peko Iz Imotskih Poljica ima pijetla, koji lovi miševe. Ako se desi, da ugleda miša gdje ulazi u rupu, pijetao ostaje pred njom, sve dok miš ne izađe, a kada izađe, baca se na njega i ubija ga. Ivanka Manđrika sa stanom na Vidilici 3 u Splitu ima čudnu kokoš nesilicu. Dva dana redom kokoš nosi obično jaje, a treći dan jaje, koje je za dva puta veće od običnih. Svako jaje, koje kokoš snese, treći dan redovito teži preko 10 dekagrama. Nije pretjerano reći, da bi Janjina na Pelješcu mogla biti bez matičara i matičnog ureda, dok je živ Niko Bjelovučić, fenomen za pamćenje datuma. Često puta ljudi iz potrebe ili u dokolici traže od Nike, da im kaže datum, kada se vjenčao, rodio ili umro neki mještanin. A on se samo malo zamisli, i odgovor je tu. Kasnijim provjeravanjem u matičnim knjigama ustanovljava se, da je Niko Bjelovučić zaista nepogrešiv. Mara Bojbaša, starica koja je već prešla 96. godinu, stanuje u Hamu, malom neretvanskom »otočiću« usred Neretvanskih blatija. Kada ujesen voda poplavi močvare, a Mara mora u Metković, tada izuje obuću i bosa gazi močvaru. Iako je u tolikim godinama, Mara je odličnog zdravlja i nikad se poslije gaženja vode nije ni prehladila.
DK_1959_01_31

DALMATINSKI KURIOZITETI Malo je sela, koja se po natalitetu mogu mjeriti sa malim ribarskim selom Zaglav u Zadarskom kotaru. Rađanje blizanaca u ovom selu nerijetka je pojava, a pred kratko vrijeme Ivanica Špralja rodila je i trojke. U Zaglavu danas postoji sedmero majki sa desetoro ili više djece. Inače veći broj roditelja ima od četiri do deset djece. Doista plodno selo. Pas Stipe Jurišića iz Omiša, punih sedam godina nosio je vodu sa gradske česme svom gospodaru kući. Ujutro sam bi zubima dohvatio vrč i odlazio. Ukoliko se na česmi našlo ljudi, stao bi u red i strpljivo čekao. Ali žestoko bi zarežao na svakoga, koji bi pokušao da uzme vodu preko reda. U mjestu Sali na Dugom Otoku postoji ulica (kala) koju narod zove »Cotava«. Naime izgrađena je niz jednu nizbrdicu sa nekoliko stotina stepenica poredanih ovakovim redom: jedna stepenica oveće širine, a odmah slijede dvije, svaka trideset centimetara široka. Tako se nastavlja kroz čitavu »kalu«. Zbog ove nepravilnosti u gradnji, pješak koji na prvu stepenicu stane lijevom nogom, na sve iduće stavlja lijevu, pa izgleda »cotav«. Ukoliko u isto vrijeme kalom prolazi nekoliko ljudi, pa su jedni otpočeli hod lijevom, a drugi desnom nogom, tada nastaje opća »cotavost« i slika kojoj se slučajni prolaznik od srca smije. U Zadru je za vrijeme prošlog rata izgrađen oveći bunker, koji je služio kao sklonište za vrijeme zračnog napada. Poslije rata, u do temelja porušenom Zadru, svaki kutak prostora bio je dragocjen, pa je u ovom bunkeru bila u to vrijeme smještena mala, ali korisna privredna djelatnost: proizvodnja koža. Danas se proizvodnja već znatno proširila, bunker je postao pretijesan, pa se do njega grade nove suvremene prostorije. Ali Zadrani nikada ne će zaboraviti svoju malu tvornicu u bunkeru. U Splitu živi čovjek sa dva imena i prezimena: jedno mu je Masle Jozo a drugo Budimir Ivica. Ova se imena vode službeno i u knjizi rođenih u Matičnom uredu u Splitu. Stanuje u ulici: Pavlinovićeva poljana 1-II. Za ovo dvojako ime vezan je i jedan smiješan događaj iz Osijeka, gdje je imenovani tada stanovao. Jednog dana donio je poštar pismo sa suda. Na koverti su bile dvije adrese: Masle Jozo, Budimir Ivica. Kako imenovani nije bio kod kuće, gazdarica je odbila da primi pismo. Sutradan je poštar ponovo donio pismo, a Ivica i Jozo ga uzeo rekavši, da je za njega. Gazdarica se snebivala od čuda, gledajući svog zagonetnog podstanara. PODINA U selima Kninske Krajine za jesenskih večeri, dok se sa starih ognjišta plamenovi visoko propinju, redaju se priče o podinarskim ljudima - džinovima, koji su se isticali neobičnom snagom i drugim osobinama. Tako o Marku Vidoviću iz Žagrovića, koji je bio najviši rastom i imao najduže ruke. Konop se u ona vremena kupovao na rastegljaje. Obični ljudi, da bi više konopa dobili, uvijek su sobom dovodili Marka, da im on onako gorostasan izmjeri uže. Simeon Miljević iz Otona bio je visok preko 2 metra. Kad je služio vojsku, zbog svoje snage i veličine, nagovaran je, da za stalno ostane u carskoj gardi u Beču. Međutim, Simeon to ne htjede već se radije vratio u Otonska brda. noseći i dalje svoj seljački koporan, koji bi čovjeku normalnog rasta najbolje pristajao kao kaput. Rade Vukelić, nadzornik pruge iz Knina, bio je težak 144 kg. Obilazeći prugu, s lakoćom je prevaljivao pješice udaljenost od Knina do Drniša. Kad se umjesto drvenih namjeravalo uvesti betonske željezničke pragove, on je gunđao, da su lošeg kvaliteta. Da bi stručnjacima dokazao svoju tvrdnju, Rade je udarao šakom po betonskom pratu, koji je pucao, kao da je od stakla. Preneraženi stručnjaci buljili su u Radu i sumnjivo vrtili glavom. Često se priča o Pavlu Iliću iz Pađena, kojega su zbog krupnog rasta i neobične snage zvali Pacija. Kad bi se nakašljao, ječilo je kao da glas dolazi iz velike bačve. Jednom je neka snaha dognala na magaretu dvije vučije (bačvice) vode. Pozvala je Paciju da joj pomogne rastovariti. — Što ćeš s vučijama? — upitao je Pacija. — Ponijela bi’ ih na tavan. On je tada opružio ruke i s lakoćom podigao magare zajedno sa vučijama i ponio uz stepenice. Magare se nemoćno koprcalo u njegovim rukama. Pacija je vučije ostavio na tavanu, a magare ponio natrag u dvorište.
DK_1958_05_31

DALMATINSKI KURIOZITETI Obitelj Lučić iz mjesta Poljica na otoku Hvaru posjeduje danas već rijedak muzički instrument liru. Prije više od 170 godina, liru je u Poljica donio Luka Lučić, djed današnjih njenih posjednika. Lira je slična današnjoj mandolini i koliko je poznato najstariji je muzički instrument, uz čiji ritam se u hvarskim selima prije mnogo godina igralo i plesalo (sve dok liru nije zamijenila harmonika). Tako je Poljicima u liru udarao najprije Luka Lučić, zatim njegov sin Nikola, a danas Nikolini sinovi ovaj rijedak instrument čuvaju kao uspomenu na svoje pretke. Stjepan Dabelić, ribar iz Mljeta, polazeći u ribolov, ugledao je na moru neki predmet. Nemalo se iznenadio, kad je, došavši bliže, ugledao veliku kirnju. Izvukavši je u barku, imao je što vidjeti. Kirnja, koja je težila preko 25 kg, davala je posljednje znakove života držeći širom rastvorene žvalje. U žvaljama Dabelić je ugledao hobotnicu tešku oko 1 kg, koju je kirnja (kao svoju najmiliju hranu) pokušala progutati. Međutim, hobotnici je uspjelo — tako već u žvaljama — privući svoje krakove kroz kirnjine škrge i oviti ih oko njena trupa. Mora da se vodila duga i ogorčena borba, dok kirnja na kraju, poremećenog disanja, nije malaksala i isplovila na površnu. U vrtu Josipa Petrića iz Sutomišćice na otoku Ugljanu raste crnika (česmina) visoka preko 12 m. Deblo ove crnike ima u opsegu preko 2,5 m a širina njene krošnje iznosi oko 15 m. U selima Kistanje i okolini Knina pastiri se međusobno takmiče, tko će imati više ovnova »vilaša«. To su ovnovi, koji imaju jake rogove savijene uokrug po nekoliko puta. »Vilaši« se ne legu s ovakvim rogovima, već im ih tako oblikuju sami pastiri, pri čemu im kao alat služi šilo i žica. To se čini, dok su ovnovi još mladi, a kasnije im rogovi ostaju trajno uspravni i svinuti. Mara Bralo iz Orguza kraj Livna, zaista može reći, da joj život nije bio ni kratak ni neplodan. Ima 102 god., potpuno je zdrava i dobro vidi. Udala se kad joj je bilo 15 godina i rodila jedanaestero djece. Njena obitelj danas broji: 3 sina, 3 kćerke, 31 unuka i 21 praunuka. Već i neki njeni praunuci imaju djece.